Molitvenici, nabožna književnost
Sliku stare slavonske književnosti grade djela, uglavnom prosvjetiteljskih orijentacija (M. A. Relković, Đ. Rapić, V. Došen, A.T. Blagojević, J. S. Relković), zatim baroknih (A. Kanižlić, A. Ivanošić) i klasicističkih orijentacija (M. P. Katančić), čemu treba pridružiti i vjersku knjigu, čiji vrsni sastav N. Andrić metaforički određuje kao istine katoličanske (katekizmi), putove nebeske (molitvenici), zrcala istine (različita genera moralno-poučne proze), živote Božjih ugodnika (hagiografski spisi). Unutar slavonske vjerske knjige 18. stoljeća koja se potvrđuje kao razveden i produktivan književni subsistem (kojemu osim već spomenutih katekizama, molitvenika i hagiografskih spisa treba pribrojiti i: abecevice, pučku crkvenu pjesmu, lekcionare, prijevode pojedinih dijelova Svetoga pisma, prijevod Biblije, prijevode iz crkvenih otaca, pučke knjižice o raskolu između Istočne i Zapadne crkve, crkvenu dramu), posebno je vrijedno izdvojiti molitvenike. ...
Antun Kanižlić: Bogolyubnost molitvena na poshtenye prisvete Troice jedinoga Boga, Blaxene Divice Marie i svetih... - 5. izd. - Zagreb, 1893. - Franjevački samostan sv. Križa, Osijek.
Predmeti vezani uz temu